U utorak, 15.10.2024. učenci 5., 6., 7. i 8. razreda u sklopu terenske nastave posjetili su grad Đurđevac, utvrdu Stari grad, zoološki vrt i Posjetiteljaki centar. Nakon ručka prošetali su geografsko-botaničkim rezervatom Đurdevačkim pijescima te nakon toga posjetili etno imanje na kojem se nalaze očuvane drvene kuće, štagljevi, kukuružnjaci i mlin. Dan je završio vožnjom skelom po Dravi.
Učiteljica Marta Pokrajac
Osvrt učenice Glorije Jelače na terensku nastavu:
IZLET ZA PAMĆENJE
U utorak 15. listopada 2024, godine, na taj posebni dan, učenici Osnovne škole Josipa Badalića od petog do osmog razreda išli su u Đurđevac. Mjesto poznato po pijesku, picokima, utvrdom i još mnogobrojnim destinacijama. Svi su taj izlet s nestrpljenjem dočekali ni manje, ni više nego u sedam ujutro.
Učenici među kojima sam bila i ja došli su u školu u sedam sati ujutro. Polazak autobusima bio je u sedam i petnaest. Išla su dva autobusa. U jedan su išli peti i šesti razredi, a u drugi sedmi i osmi. Tek što sam sjela s Nikol u bus, već je počela parada. Nikol i ja sjele smo blizu zadnjih sjedala, a na zadnjima su bile cure iz šestog razreda. One su odmah krenule s pjevanjem ,cajki’, narodnjaka i ne znam čega ne. Grozno! Makar, izuzev vrstu glazbe, bilo je super. Svi su se zabavljali, smijali, pjevali, uživali i veselili se. Tako i ja. Nakon duge vožnje, naša prva postaja bio je Stari grad tj. utvrda Stari grad. Ta utvrda bila je obranjena od Osmanlija i moram priznati vrlo očuvana. Tamo su nam neki vrlo ljubazni stričeki prikazali kako je to tada bilo pomoću predstave. Bila je to bučna pustolovina (pogotovo za našu učiteljicu). Tada je došlo na red naše drugo odredište. Meni možda i najbolje. Posjetiteljski centar. Tamo je bilo odlično, mogli smo puno stvari sami raditi (gledati WR naočalama, igrati razne poučne igre, dirati pijesak, …), ali sve je to bilo ništa naspram gledanja filma. Dok smo gledali film, mogli smo ležati u vrećama. Na stropu je bilo hrpetina lampica. Bilo je super! Tamo smo svašta naučili. Opet smo se vratili u Stari grad. Tamo smo također išli u muzej, gdje smo gledali umjetnine, animacije i još svašta nešta. Svi smo već bili gladni, ali prije ručka trebalo je obaviti još jednu bitnu stvar. Meni najstrašniju. Zoološki vrt. S devama koje su bile ogromne, a opet tako lijepe. I vodič je bio odličan, ali bio je tu i strah. Bilo me toliko strah da sam jedva pomazila kozu. I to jedva! S tim da čim sam ju pomazila mi je bilo tako lijepo jer je bila tako mekana. Nakon strašnog zoološkog vrta išli smo na jelo. Hrana mije bila OK. Ali je još bolje bilo vani. Vani je bila pustinja, ljuljačka i veliki paviljon. I to prirodni. Bilo je super! Zatim smo išli u pustinju. Tamo smo puno hodali. To je jedina pustinja u Hrvatskoj. Mala je, ali zanimljiva. Poslije smo još išli i na skelu. Puno smo hodali. Bili smo i na imanju, na povratku doma bilo je još puno pjevanja.
Na izletu je bilo super i preporučila bih ga svima. Jedno veliko HVALA svim učiteljima, domaćinima i vodičima koji su uložili svoje vrijeme i trud. HVALA!
Glorija Jelača, 5.a
